Stabla i zašto ih trebamo

Temeljne ljudske potrebe

Kada mislimo ili govorimo o osnovnim ljudskim potrebama, dakle onima bez kojih nema života, uvijek spominjemo dvije osnovne ljudske potrebe – potrebu za hranom i potrebu za skloništem. Te dvije potrebe su na dnu piramide potreba čovjeka te je sasvim razumno za reći da je to točno i da ne postoji ništa potrebnije za preživljavanje.

Međutim, je li to zaista tako? Postoje li još temeljnije potrebe za život koje uzimamo toliko zdravo za gotovo da ni ne razmišljamo o njima, a bez kojih život jednostavno nije održiv?  Postoji barem jedna, a radi se o kisiku. Čistom zraku. Suvišno je reći da bez disanja nema života, ali kao što je to i našem tijelu automatska funkcija, tako ju i naš um doživljava – kao nešto što nam je jednostavno tu na raspolaganju, za nas…nije potrebno kupiti zrak (još uvijek), nije potrebno zatražiti nekoga da nam omogući taj zrak (još uvijek)…već je zrak naprosto tu za nas da ga udišemo. No, jesmo li se malo previše opustili?

Ovo je kratka priča o najvećim proizvođačima kisika i izvoru života na našoj planeti, ovo je kratka priča o stablima i zašto ih trebamo.

Uloga stabla

Drvo je, uz kamen, ljudskoj vrsti primarno poznato kao osnovni građevinski materijal i često kao izvor hrane, izvor topline za produkciju vatre, te u počecima ljudskog roda i mjesto sigurnosti kao i  materijal s kojim su ljudi izrađivali prva oruđa i oružja. I danas drvo ima ključnu ulogu u vidu materijala za stvari bez kojeg je život teško zamisliv. Međutim, tek relativno kratko znamo koliko je drvo zaista važno za naše preživljavanje na planeti. Koliko god sve ovo navedeno zvučalo bitno, apsolutno je bazično prema primarnom benefitu koje nam donosi drvo – kisik i vezanje CO2.

Zašto je to toliko bitno danas? Koliko god stajao argument da se klima u svijetu mijenja prirodnim putem stalnim promjenama balansa prirode i utjecajem sunca, apsolutno su sigurne dvije činjenice. Prva je ta da osim klasičnih utjecaja, čovjek je već oko 100 godina također faktor koji utječe na klimu, emisiju CO2 i ubrzanju prirodnog procesa koji izuzetno očito ne ide u prilog ljudskoj vrsti, a da ne spominjemo tisuće životinjskih vrsta s kojima dijelimo ovaj planet. Jesu li ljudi jedini faktor promjene klime? Zasigurno ne. Jesu li ljudi najodgovorniji faktor nepovoljnih promjena klime? Vjerojatno da. Tko drugi na planeti ima industriju? Tko ima kapacitete utjecati na svoje životno okruženje? Pande? Koale? Dupini? Mrki medvjedi? Definitivno ne, iako se nerijetko čini da bi to bila bolja opcija.

Najvažniji aspekt svega je taj da ljudski faktor, ljudska vrsta, jedini imaju mogućnost promišljenog i aktivnog utjecaja na stanje našeg životnog prostora čiji je klima ključni faktor između života i izumiranja.

Unatoč svoj tehnologiji i ljudskom napretku, gotovo je ironično da je upravo drveće, taj primarni i osnovni ljudski alat i u ovoj priči najefikasniji za očuvanje održivog životnog prostora.

Naime svako stablo veže unos CO2 od 10 kg godišnje, a u tropskim područijima ta je brojka i veća! Drveće su jedini izuzetno ekonomičan i jednostavan način skladištenja CO2.  Drveća ne uzimaju samo CO2 i druge stakleničke plinove poput ugljičnog monoksida ili sumpornog dioksida, već i ispuštaju vrijedan kisik. Jedno stablo može stvoriti do 130 kg kisika u godini dana, te su osim skladišta C02 i tvornice kisika.

Osim toga, drveća također imaju jak utjecaj na regulaciju oborina i dio su vodenog ciklusa. Veliko stablo može izvaditi do 370 litara vode iz zemlje i ispuštati ga u atmosferu u jednom danu. S obzirom da smo vrsta koja je sastavljena 70% od vode, gotovo je začuđujuće da ovakve činjenice nisu općepoznate.

Nadalje, lišće stabala hvata vodu u obliku kišnih kapi, te ta voda tada isparava i stvara oblake koji uzrokuju oborine na drugim mjestima. Taj se postupak naziva evapotranspiracija i ona uzrokuje oko 40% naše prosječne godišnje kiše.  Bez toga, suše i glad bili bi svakodnevica cijelome svijetu, a ne samo njegovim dijelovima.

Kada govorimo o zatopljenju planete, tj. porastu prosječne temperature koja kao domino efekt ima utjecaj na sve klimatske aspekte, drveće i u tom slučaju ima i drugu posrednu ulogu. Drveća hlade zemlju doprinoseći stvaranju oblaka kojima je osim proizvodnje vode u vidu kiše to i druga uloga. Šume, oslobađanjem ugljikovodika, utječu na  stvaranje posebnih oblaka koji hlade zemlju, a to hlađenje se odvija kroz albedo efekt.  Najjednostavnije opisano, albedo se odnosi na sposobnost površina da reflektiraju i odbacuju  sunčevo zračenje. Oblaci su jedna od najefikasnijih površina koja to rade i time aktivno rade protiv klimatskih promjena uzrokovanih sunčevim utjecajem.

Ne budi panj….

Osim što su sve ovo zanimljive i korisne informacije, pitanje je kakve koristi od njih? Zašto je važno to znati? Kako će ta saznanja učiniti svijet i našu okolinu boljom?  Odgovor je relativno jednostavan i glasi ovako –  sadnjom drveća.

U svijetu već godinama postoje pokreti, fondovi, organizacije i drugi entiteti koji potiču i utječu na masovno i organizirano sađenje novog drveća te se time bore protiv sve veće svjetske deforestacije, te je situacija takva da taj plan, potaknut novim i boljim znanstvenim dokazima i rješenjima, postaje dio planova svjetskih organizacija kao i velikih država. Jedan od fantastičnih primjera je Wangari Maathai, kenijska aktivistica i prva afrikanka dobitnica Nobelove nagrade, čijom je zaslugom zasađeno 30 milijuna stabala diljem Afrike. Potaknuti njenim primjerom, kao i mnogima koji su došli nakon nje, nastaju sve brojniji i pristupačniji ekološki pokreti koji promoviraju tako jednostavan i svima dostupan način kako sudjelovati u zaštiti svog životnog prostora, sadnji drveća.

Sadnja drveća nije niti skupa niti komplicirana, a jedan je od faktora o kojima ovisi naše preživljavanje kao vrste na ovom planetu. U sklopu te ideje, čak i u Hrvatskoj su se počele javljati organizirane akcije u sklopu inicijative „Ne budi panj, zasadi drvo“, koje organiziraju masovnu sadnju drveća na dane Planete Zemlje i slične prigodne datume.

Sadnice drveća nisu skupe, sadnja drveća nije komplicirana, uloga drveća za našu budućnost nije dvojbena. Zapravo je pitanja zašto je to onda problem? Zašto je svijet u problemu ako su rješenja dostupna i relativno jednostavna? To su sve otvorena pitanja.

Ipak, izgleda da se svijest pomalo mijenja. Sve je više akcija i aktivnosti, poput ovih gore navedenih. Sve je više pojedinaca koji su svijesni važnosti života Planete. Sve je više kompanija koje uključuju društveno odgovorne metode…Svakako je potrebno staviti fokus na znanje, informiranost i način života koji je vođen i koji počiva na znanju i informiranosti.

A u međuvremenu…ne budi panj…zasadi drvo!