Ekologija u 21. stoljeću

Pojam ekologija

Pojam ekologija relativno je nova konstrukcija, nastala u prvoj polovici 20. stoljeća. Kad netko kaže “ekologija”, većini je prva asocijacija čist okoliš, briga o čistom okolišu i neka vrsta borbe protiv velikih onečišćivača prirode, bilo na kopnu ili na moru. Nekima je, naravno, prva asocijacija “glupost” i “izmišljotina” kojom se ograničava gospodarska djelatnost od strane “parazita” bez smisla za poduzetništvo, ali to je već neka druga tema, za neki drugi tekst.

Jedna od definicija ekologije glasi ovako: „Ekologija je znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti.“ Značajan dio populacije ekologiju ne shvaća kao znanost niti ju veže za znanost kao što su matematika, fizika, biologija i slične. Razlozi tome su mnogi, od onih jednostavnih koji podrazumijevaju nisku razinu obrazovanja ili njegovu lošu kvalitetu pa sve do onih političkih kojima znanost, koja je sposobna proizvesti političku ideju koja napada ustaljene društvene i ekonomske prakse, jednostavno ne odgovara. U našem jeziku postoji jedna odlična jezična konstrukcija koja ide ovako: „ne talasaj“. Budući da ideje ekologije itekako „talasaju“, otpor prema istoj i česti napadi na njenu kredibilnost su i više nego očekivani. 

Eksploatacija okoliša

Stoljećima se odnos prema okolišu u kojem živimo svodio isključivo na jedan aspekt, a to je resurs za eksploatiranje. Dramatičnim porastom efikasnosti tog eksploatiranja, kao i broja ljudi na planeti, nezaobilazno su doveli do situacije kada naš planet jednostavno počinje reagirati na mnogo negativnih načina, te je očito da njegovi resursi za eksplataciju nisu beskonačni i da ta ekspoatacija ima svoje posljedice, mahom negativne, na populaciju koja živi u… okolišu. Posljedice te ekspolatacije i mnoge druge društveno tehnološke promjene u zadnjim desteljećima dovele su do toga da je ekologija kao koncept postala nezaobilazna stvarnost, alat koji nam omogućava dati odgovore na posljedice eksploatacije bez mjere, kao i oruđe za razumijevanje te mjere.

Mogućnosti i alate koje nam daje ekologija glavni su razlog zbog čega se nerijetko lijepila etiketa negativne konotacije na taj pojam. Razlozi su kao i uvijek banalni i prizemni, a svode se na profit i novac.  Obzirom da je jasno da je novac uvijek jedna od glavnih poluga kao i svrha moći, koncepti limitiranja stvaranja novca su nedvojbeno neprijatelj. Citirajući francuskog filozofa Michaela Foucaulta, „gdje postoji moć postoji i otpor“, ekologiju, kao set ideja, znanost i pogled na život, možemo u ovom odnosu definirati kao otpor. Možda i jedan od najvažnijih otpora u 21. stoljeću.

Ekologija kao način života

Ono što ekologija jest danas, u 21. stoljeću, za razliku od skromnih početaka,  nije više samo jedna jednostavna idejna konstrucija, već je znanost, način života i razmišljanja o svijetu oko sebe. Uz to, ekologija je sve više i politička platforma koja se od sramežljivih početaka počela sve više aktivirati i dobivati na važnosti u europskim državama i SAD-u, gdje se iako sramežljivo, u političkoj areni pojavio koncept “Green New Deala”.  U Njemačkoj, pa i u EU parlamentu, Zelene stranke su na posljednjim izborima ostvarile velik uspjeh, te su od „čudnovatih ekscentrika“ postali važan politički faktor čak do te mjere da su sve tradicionalne stranke, bez obzira s kojeg svjetonazorskog aspekta dolazile, gotovo preko noći u svoje programe počele ubacivati ekološke teme u prve redove svog interesa. Je li to čista politička pragmatičnost ili istinska promjena u razmišljanju o svijetu oko sebe tek treba vidjeti.  U ovom trenutku nije toliko bitno koliko je ta novonađena ekološka svijest iskrena, koliko je zapravo indikativno to da je postala nezaobilazna za velik broj ljudi, glasača,  što u demokraciji može imati pozitivan učinak.

Upravo ta svijest da živimo u okolišu, i da će naša djeca živjeti u njemu, jest ono što je postalo aktivni motivator promišljanja o toj temi, kao i aktivnog uključivanja velikog broja ljudi u neku vrstu akcije vezane za probleme koje nam priroda, klima, prljava industrija i stari način života sve češće manifestiraju. Uzmimo samo za primjer razdvajanje otpada. Tko je o njemu razmišljao prije 10 godina? Ne mnogo nas. Danas veliki broj ljudi na to gleda kao na nezaobilazni standard koji nam mora biti omogućen.

Nadalje, što god mi mislili o Greti Thunberg, pokret kojem je ona zaštitno lice, napravio je veliki utjecaj na javno mnijenje u industrijski razvijenim zemljama, kao i to što je pokazao koliku potporu imaju politike kojima je itekako stalo do toga da ekologija bude, ako ne u centru, onda svakako jedna od najvažnijih političkih točaka današnjice. Kako je do toga došlo? Aktivnim sudjelovanjem, aktivnim djelovanjem tisuća, stotina tisuća i milijuna ljudi u nekoj vrsti akcije vezanih za ekološke teme u svojim zajednicama i na širem planu do te mjere da nikakva medijska konstrukcija u današnje vrijeme tako nešto ne može stvoriti iz ničega niti zataškati i banalizirati.

Je li po tome ekologija i borba? U neku ruku svakako jest, međutim, ono što ekologija svakako nije je jednoznačna, zaobilazna i beskorisna za bilo koju zajednicu i bilo kojeg njenog pripadnika ili pripadnicu. Ono što ona u svakom slučaju jest je alat koji imamo na raspolaganju i koji bi trebali koristiti za dobrobit svojih bližnjih, svoje zajednice pa na kraju krajeva i sebe samih.