Ciljeve naše udruge koje smo si zadali i definirali u opisu udruge, planiramo izvršavati putem edukacija, te raznih akcija kroz direktni kontakt s ljudima. Međutim, unatoč tome, vjerujemo da je potrebno otvarati što više vrsta komunikacije sa zainteresiranim stranama i svima koji bi to mogli postati. Jedan od tih vidova komunikacije naših ideja bit će i u obliku ovog bloga, kojim ćemo pokušati pokriti određene teme interesa i možda zainteresirati i vas da nam se pridružite ili, u najmanju ruku, dođete do kvalitetnih i korisnih informacija.
Teme bloga bit će raznolike, ali držati će se tema koje su nam u fokusu interesa. Za naš prvi blog odabrali smo zajednicu i društvo, u općem smislu, dakle što oni jesu i kako smatramo da se prema njima treba odnositi i unutar njih ponašati s ciljem da budu prostor u kojem će se svi njihovi i članovi osjećati ugodno, korisno i zadovoljno i to ne samo nužno kao pasivni promatrači, već i kao aktivni sudionici u procesu ostvarivanja tog stanja.
Harmonija organizma
Način na koji brinemo o najugroženijim članovima i članicama našeg društva prilično je dobar pokazatelj zdravlja tog društva u njegovoj cjelini. Ako društvo usporedimo s organizmom, jasno je da svaki organ, svaka žila, svaki atom tog organizma ima svoju ulogu koju mora dobro odigrati ne bi li taj organizam funkcionirao održavajući na životu svaki svoj dio. Zdrav organizam nema nebitnih dijelova, ma koliko nam se činilo da je jedno srce najbitnije, i ono ne može bez brojnih drugih dijelova održavati taj organizam zdravim ili na životu. U trenutku kad neki dio tog organizma zakaže, kad neki organ oslabi, čitav sustav se usmjeri da ga čim brže dovede u red, ne bi li nastavio nesmetano funkcionirati. Ako pak zamislimo taj organizam kao jedan veliki orkestar, također je jasno koliko su svaka njegova članica i član bitni za finalnu melodiju kao vidljiv efekt njihove suradnje. U orkestru svaki instrument mora biti savršeno uklopljen, jer se u suprotnom narušava harmonija čitavog orkestra.
Vodeći se navedenom analogijom, ako se složimo oko toga da bi tako, poput zdravog organizma, i društvo trebalo funkcionirati, onda odmah možemo primijetiti da je čim prije potrebno liječiti one dijelove društva koji ne funkcioniraju najbolje, i time prijete čitavoj strukturi u datom trenutku, kao i u njegovoj budućnosti. Često nam neka stanja djeluju kao kronična, kao ona koje je teško zaliječiti preko noći ili nam se čini da ne možemo uopće. Međutim, možda se ipak možemo orijentirati na ono što se može učiniti, na ono što mi možemo učiniti da dođe do promjene, koja će, u konačnici, dotaknuti i ta kronična stanja, i dovesti do stabilnijeg stanja čitavog organizma.
Karcinom društva
Jedan od karcinoma našeg društva svakako je i ta sama cjelokupna slika našeg društva koja nam nerijetko djeluje kao organizam na samrti koji možemo samo promatrati u agoniji njegovog odumiranja ili pak okrenuti glavu jer nismo u stanju to više niti gledati. Međutim, ako na trenutak, samo jedan trenutak prestanemo upirati prstom u nekog do nas, u vladajuće, u sustav kao takav, onda možda uspijemo primijetiti da i sami doprinosimo širenju tog karcinoma i oslikavanju te slike. Koliko god nam često bilo teško za priznati, maligne stanice se množe svaki put kad Roma nazovemo ciganom s ciljem da ga svrstamo u kategoriju manje važnog bića od nas samih, ili kad znamo da naš susjed zlostavlja svoje dijete ili bračnog druga, ali se ne petljamo „jer nas se to ne tiče“, ili kad pomislimo da je osoba s posebnim potrebama samo teret ovom društvu, ne pitajući se kako to sami doprinosimo boljitku tog društva, kada vidimo probleme koje stalno čekamo da netko drugi riješi iako bi i mi sami mogli…
Navedenih primjera je toliko da je ponekad valjano zapitati se kako to da taj karcinom već do sada nije toliko metastazirao, izjeo i uništio svaku zdravu stanicu ovog organizma kojem i sami pripadamo. Odgovor na to pitanje možda ipak leži u činjenici što ipak ima i pozitivnih primjera. Postoje pojedinci, udruženja, grupe, inicijative…koje itekako brinu o svojim članovima, o društvu unutar kojeg postoje i djeluju. Možda su upravo oni svojevrsna kemoterapija koja je toliko neophodna ovom „našem“ organizmu. Međutim, kada smo kod analogija, za razliku od prave kemoterapije, srećom, ova ne uništava zdrave stanice već samo one bolesne.
Želimo vjerovati da je i naša Udruga, motivacija i incijativa dio te dobre kemoterapije ili da će barem to s vremenom uz rad trud i zalaganje postati te da će se zbog toga širiti i postati korisna i prepoznatljiva stanica organizma u kojem se nalazi. Briga o ugroženim skupinama naše zajednice, briga je o zajednici u cjelini, jer upravo su to dijelovi organizma koji su pod najjačim napadom karcinoma. Svatko od njih igra svoju ulogu, svatko od njih je važan i bez svakog od njih naš organizam bi bio manje od toga što jest. Svatko može nešto naučiti od drugih pa ako želimo pridonijeti našem organizmu, našem društvu i zajednici kao lokalnom dijelu organizma unutar kojeg se krećemo, tada budimo dio te razmjene znanja, potaknimo tu pozitivnu promjenu u društvu…jer, prava vrijednost svakog društva može se naći u načinu na koji postupa sa svojim najugroženijim članovima… Izjavio je tako nekako svojedobno Mahatma Gandhi, ako eto, volite citate.